Ruževe kronike: Ogovaranje i "ženska" ljubomora

Bio je radni dan, možda utorak, i sjedila sam s prijateljicama u kafiću u kojem smo česti gosti. Nismo se vidjele tek nekoliko dana, stoga smo samo prepričavale svakodnevne sitnice koje nam se događaju. Kad smo izredale fakultet, posao, ljubavne probleme i slične teme, uslijedila je iznenadna tišina. 

link

Pila sam svoj zeleni čaj i gledala otisak ruža na šalici, razmišljajući koliko će konobari biti ljuti kad ju pokupe, kad je jedna prijateljica iznenada rekla:

     - Vidiš onu curu što je sada prošla?
     - Da, tko je to?
     -  Ma, frendica jedne moje frendice, nije ni bitno. Nego… Ženska se rastala nakon mjesec dana!
     -  A, da?! Zašto se onda uopće udavala?

Možete pretpostaviti nastavak razgovora: ako je postojao neki problem, valjda ga je trebala uvidjeti i prije svatova ili možda ju je prevario ili možda je tek onda shvatila da je pogriješila. I ostale spekulacije među kojima nijedna nije suosjećanje s nepoznatom djevojkom u prolazu.

Kad živiš u manjem gradu, svi sve o svima „znaju“. Zašto navodnici? Zato što mislimo da se sve zna, a zapravo svatko od nas prilagođava priču onako kako nam odgovara ili se ta ista priča bolje prepričava na kavi. Ako uzmemo za primjer ovu priču o rastavi braka, upitno je mnogo toga, ali svi kao da uživaju u tuđoj nesreći baš zato što tako nalaze opravdanje za vlastito nezadovoljstvo. Ona se rastala – dobro da se nisam udala! Ona nije sretna – dobro je, nisam ni ja!

Vidite li problem?

Često možete čuti izreku da je žena ženi vuk i godinama sam bila uvjerena da je to istina baš zato što se žene međusobno toliko često svađaju (uzmite samo primjer bivših i sadašnjih djevojaka nekih osrednjih tipova koje veseli borba dviju lavica za svoj plijen, a on nije vrijedan ni jednog pogleda, a osobito ne borbe), ogovaraju jedna drugu i ljubomorne su na tuđi uspjeh. Međutim, s vremenom sam shvatila da nije problem u ženama, već u našim životima.

Ona je dobila posao, a ti nisi – povod ogovaranju i propitivanju legitimnosti njezina zaposlenja. Da si ti dobila posao, ne bi te zanimalo ništa vezano uz njezin posao.

Ona je s tvojim bivšim – ti ga nisi preboljela iako svima lažeš da on za tebe više ne postoji, a zaboravljaš na činjenicu da i dalje gledaš kad je bio online i ima li neku novu pratiteljicu na Instagramu.

Ona ima novu torbicu koja je tebi tako ružna – ti nemaš novaca za torbicu. Ni za lijepu ni za ružnu.

Mogla bih tako unedogled, ali vjerujem da ste shvatili. Prividna je istina da je žena ženi vuk, ali zapravo je žena sama sebi vuk. Ili vučica. Ili samoštet. Samoštet je ljudska vrsta koja postoji već tisućljećima, a glavna joj je osobina što svojim postupcima šteti sama sebi i u isto vrijeme nije toga svjesna. Nisam Bogoslav Šulek, ali svakako mislim da nam nedostaje prikladna riječ u rječniku za takve osobe.

Ogovarajući druge žene, djevojke ili bilo koga neovisno o spolu, samo pokazujemo da smo nezadovoljni svojim trenutnim stanjem jer sretni i ispunjeni ljudi nemaju vremena pričati o tuđim životima. Baš zato najčešće se i ogovaraju ljudi koje poznajemo, čak i oni s kojima se družimo jer nastojimo umanjiti svoje nezadovoljstvo kritiziranjem njihova života, neuspjeha i krivih postupaka.

Što učiniti? To vam ostavljam za zadaću.