ponedjeljak, 11. veljače 2019.

Ruževe kronike: Što kupiti dečku za Valentinovo?

Ako ste kliknuli na ovaj članak očekujući preporuke za parfeme, čokolade i košulje, morat ću vas razočarati jer ovdje neće biti riječ o takvim poklonima, ali svejedno smijete nastaviti čitati. 




Kad je Valentinovo u pitanju, najčešće možemo razlikovati dva vrlo očita tipa ljudi. Jedni su oni koji su u vezi ili braku i na Valentinovo gledaju kao još jednu društvenu obvezu zvanu "moramo ići na večeru, moramo kupiti poklone, ne mogu ostati kod kuće", a drugi je tip ljudi "nemam nikoga i jedva čekam da ovaj dan prođe i sve ovo glumatanje". Kad malo razmislim, ispada da ipak imamo jednu grupu ljudi koja se razlikuje po tome ima li srodnu dušu (šala mala, upitno je koliko su parova srodne duše iako su u vezi ili braku) ili nema, ali zajedničko je svima da ne vole Valentinovo. 

Možda živim u zabludi, ali ja ne poznajem nijednu osobu koja voli Valentinovo. Ne poznajem ni mnogo osoba koje ga mrze, ali imam osjećaj da je 14. veljače postao Dan koji se mora odraditi, a ne Dan zaljubljenih. Mislim da je ovo Valentinovo osobito mrsko ljubiteljima nogometa jer Dinamo igra neku važnu utakmicu nakon 49 godina (ne pitajte me detalje jer i ovo sam morala guglati da provjerim informaciju). 

Dan koji se mora odraditi najčešće se odrađuje ovako u ženskoj perspektivi:

1. Faza osvješćivanja - "Jao, Valentinovo je za deset dana."
2. Faza što kupiti - "Nemam više ideja. Uokvirena zajednička slika, parfem ili nešto treće?"
3. Faza podsjećanja - "Dragi, znaš da je Valentinovo uskoro...?"
4. Faza planiranja - "Ja bih išla u onaj novi restoran što se otvorio tamo gdje je prije bila banka. Unutarnji monolog: Nema veze što su i cijene visoke kao da je banka još uvijek tamo. Ionako on treba platiti."
5. Faza spremanja - "Što obući? U svemu izgledam debelo."
6. Faza očekivanja - "Hmmm, što će mi kupiti? Bolje mu je da ne bude opet isto."
7. Faza gotovo je - "Neka je i to prošlo. Bilo je lijepo, ali prevelika gužva u restoranu i svi glume da se vole."

Gdje je tu uživanje? Gdje je tu ljubav? Sve izgleda kao neki poslovni plan. Ne kažem da nema ljudi koji nisu takvi i jasno vam je da generaliziram, ali da je to postala opća pojava, ne možete demantirati.

Mislim da je došlo vrijeme da vam odgovorim na ono pitanje iz naslova.

Što kupiti dečku, mužu, zaručniku?

Ništa. 


Što pokloniti dečku, mužu, zaručniku?

Razumijevanje.

Podršku.

Malo manje kvocanja.

Malo više povjerenja.

Malo više toleriranja njegovih želja.

Malo više smijeha.

Malo manje prigovaranja za neoprano suđe i bačene čarape na podu.

Malo više zagrljaja.


I bit će bolje i vama i njemu. Na večeru možete otići bilo kada i možete ju skuhati bilo kada. Zajedničko vrijeme trebate pronaći neovisno o datumu. Možete vi i kupovati poklone i uvlačiti se u najljepše haljine, ali to nije ono bitno. Da su zadovoljne žene one kojima muževi kupuju najskuplje poklone i vode ih na luksuzna mjesta, ne bi se svi slavni parovi vjenčali pet puta. 

Završit ću ovim: Velika srca vole, mala traže da budu voljena. (R. Tagore)

Sad vam je možda malo lakše ako vaš dragi želi ipak gledati Dinamo, a vi biste na večeru. 








4 komentara :

  1. Jao odlican post. Slazem se, ono najvaznije i najljepse se ne moze kupiti. ♡

    OdgovoriIzbriši
  2. Super post, slažem se u potpunosti. Trebali bi poklanjati više ljubavi, podrške, razumijevanja,vremena jedno za drugo, a ne taj jedan dan možda glumatati savršen par ili ljubav mjeriti cijenom i veličinom poklona.

    OdgovoriIzbriši

Hvala na komentaru! :)