srijeda, 5. rujna 2018.

Ruževe kronike: Koliko mi znači jedan lajk?

Svijet se u posljednjih deset godina vrti oko lajkova (ne da mi se pisati like u kurzivu svaki put, nemojte zamjeriti, ali riječ je postala već toliko učestala da vjerujem da će ući u sljedeći rječnik kao obična posuđenica te će lajkati postati sinonim za sviđati se - to nam je internet napravio). Pravopis na stranu, koliko ga god voljela, ovdje je ipak riječ o nekim drugim stvarima. Koliko meni kao blogerici znači jedan lajk, jedan komentar ili jedan klik na moj novi članak, novi video ili neki drugi sadržaj, objasnit ću vam u nekoliko sljedećih redaka.




Život blogera koji nema stotine tisuća pratitelja nije baš jednostavan. Nekad se toliko potrudite oko nekog sadržaja i date sve od sebe, a tih nekoliko tisuća koje imate ne reagiraju i onda se zapitate u čemu je problem, jesam li promašila temu, je li slika dovoljno dobra, jesam li objavila u krivo vrijeme, vrijedi li uopće nastaviti time se baviti ako je odaziv sve manji i manji... Naravno, kriv je i algoritam društvenih mreža te nas na taj način prisiljavaju da što više plaćamo oglase. I to je zapravo žalosno - ja besplatno stvaram sadržaj koji bi trebao biti koristan i zanimljiv, a onda još moram platiti da bi to netko vidio. Nešto tu nije kako treba jer takav trud nije vrijedan takvih posljedica. 

Želim vam reći da meni jedan lajk znači mnogo i da pamtim imena osoba koje često lajkaju moje objave, ostavljaju komentare na Facebooku, blogu, YouTubeu i Instagramu te već znam i kako im profilna slika izgleda i onda mi bude neobično kad vidim uz ime neku drugu sličicu jer sam naviknula na jednu istu. Želim vam dati do znanja da ja koja nemam desetke tisuća pratitelja na jednoj društvenoj mreži, cijenim i pamtim sve vaše komentare i povratne informacije i sve se vrti oko toga, vjerujte mi. To mi je motivacija za rad, to me pokreće i to me veseli. Volim sve suradnje koje imam, ali stvaram prvenstveno za vas i zato mi vaša podrška mnogo znači - makar to bilo u obliku jednog lajka jer nemate možda vremena napisati nešto. 

Nedavno sam pročitala komentar jedne djevojke da ona ne prati hrvatske blogere i vlogere jer su joj dosadni i, naravno, svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali zar ne trebamo prvo cijeniti svoje? Zar nam nije u cilju da podržavamo ljude oko sebe? Ako moja susjeda prodaje breskve, naravno da ću kupiti kod nje, a ne u trgovini bez obzira na to što su njezine breskve dvije kune skuplje. Ako moja prijateljica izrađuje nakit, naravno da ću dati 30 kn za narukvicu, premda mogu naći na eBayu za jedan dolar. Ali isti ti ljudi tako će i doći meni na šminkanje, a ne nekom drugom i isti ti ljudi promovirat će moj blog i ono čim se ja bavim. Međutim, većinom ljudi uopće ne razmišljaju o onima koji su im blizu i gledaju samo sebe i svoje interese i nije čudno da nitko nije ni s kim dobar, da se društvo raspada, da mali poduzetnici propadaju i svi se sele. Imamo priliku podržavati jedni druge, kupovati domaće proizvode koji su doista dobri, davati za usluge onima u našoj okolini pa i pratiti hrvatske blogere i vlogere jer nije istina da su svi dosadni. Mogu vam odmah dati nekoliko prijedloga za različite kategorije i sigurna sam da ćete biti zadovoljni ako samo malo istražite. Čvrsto vjerujem da nema primanja bez davanja. Ako mislite da nemate dovoljno novaca za nešto "naše", onda će vam tako i biti te ni sami nećete više primati jer sve ide u krug i takva je ekonomija.  Nije moje područje, ali ovo sam naučila iz prakse. I važno je dodati da nitko ne može napredovati bez prethodne podrške. Ako nitko neće, primjerice, gledati moje videe, mislite li da ću ja doista redovno snimati? A s druge strane, da imam ogromnu gledanost, bila bih još motiviranija i tko zna kamo bih dogurala. Tako je i s tom susjedom koja prodaje breskve - ako će cijela ulica kupovati od nje, možda će uložiti još više novaca u taj posao koji će postati još uspješniji, možda počnu proizvoditi pekmez (baš sam kreativna danas) i neće se morati odseliti u Njemačku. Možda njezina djeca ipak budu mogla ostati u istom razredu s istim prijateljima i neće ih gledati kao stranca u državi u kojoj ne znaju jezik. Sitnice čine razliku pa makar to bile breskve.

Domaći blogeri i vlogeri (kad kažem domaći, mislim na exYu jer ipak se svi razumijemo) kojima ne bi bio problem snimati ili pisati na engleskom  jeziku, od samog se početka odriču nekog velikog uspjeha jer naše je tržište malo u usporedbi s anglofonskim. Mi želimo našim ženama pružiti nešto novo i drugačije, osobito ako im strani jezici ne idu. Mogu govoriti za sebe - imam bacc. titulu iz engleskog jezika i književnosti, za godinu ću magistrirati, a svejedno ću pisati samo na hrvatskom jer mislim da vam mogu ponuditi nešto što možda kod nas nema, a vani je već dovoljno blogera i vlogera koji pišu na engleskom jeziku. Znam da automatski imam manji broj pratitelja, ali druga je bacc. titula ipak iz najljepšeg jezika na svijetu, a to je moj materinji jezik. <3 

Pišem ovo jer sam razočarana nedostatkom podrške koju jedni drugima dajemo i uvijek mislimo da je tuđe bolje, a ne cijenimo svoje. Pišem ovo jer mi na šminkanje dolaze žene i djevojke koje nemaju veze sa mnom, a neke moje prijateljice plaćaju nekom drugom. Pišem ovo jer toliko ljudi počinje pratiti moje društvene mreže kad su darivanja, a u gotovo istom tom broju odlaze kad se proglasi dobitnik. Pišem ovo jer mislim da je vrijeme da se nešto promijeni! 

Malim koracima do savršenstva, zar ne? Podržite danas one koji su vam bilo kada u životu pomogli na bilo koji način. Možda vam je netko dao dobar savjet, možda su vam napisali nešto bar onda kad ste se loše osjećali. Nije važno, ali jednostavno je vrijeme da se počnemo podržavati krenuvši od najbližih, a onda na okolinu. Ne kažem da nema dobrih stranih stvari i daleko od toga, ali treba pružiti šansu i onom našem. Kupit ću Lino ladu umjesto Nutelle (ovu novu Gold!). To je isto neki početak. Pogledat ću večeras nekoliko videa na YouTubeu i uz meni najdražu Tati pogledat ću i videe svojih kolegica. Moj će tata popiti Osječko pivo, premda mu je Bavaria malo bolja.

A što ćete vi napraviti danas? 

Ako ipak želite dati šansu hrvatskim vlogerima, ovo je moj kanal - klik.


Broj komentara: 19 :

  1. Hvala ti na svim savjetima i recenzijama.Pratim dosta blogerica i cijenim vaš trud

    OdgovoriIzbriši
  2. pametno zboriš al mentalitet je na žalost da je strano bolje :(

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da, istina, ali želim vjerovati da možemo bolje. :)

      Izbriši
  3. Slazem se s tobom. I drago mi je sto pises i snimas na hrvatskom jeziku. To najvise volim. Ne zato jer ne znam engleski nego zelim bas na hrvatskom pratiti clanke, postove i sl.
    I iskreno, ja samo domace cure pratim. "Strane" ne. Ne zelim i nema potrebe za time.
    Meni su nase curke dovoljne. 😄

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti, Aneta. :) Ja isto mislim da možemo mnogo toga ponuditi. :)

      Izbriši
  4. Antonia Jujnovic5. rujna 2018. u 22:06

    Bravo, odlicno napisano ������

    OdgovoriIzbriši
  5. Odlicno napisato, potpuno se slazem ❤

    OdgovoriIzbriši
  6. Iskreno, meni su draži naši ExYu blogeri/vlogeri od stranih. Više im vjerujem (ok, kako kome haha, al' prvenstveno mislim da ove koje pratim), a i draže mi je pogledati video na našem jeziku nego eng. :)

    Ja sam svoj blog totalno zapostavila, novi post napišem svake prijestupne, a i volja za lakiranjem noktiju me odavno napustila. Ali kužim o čemu govoriš i koliko je truda u to sve uloženo. Evo npr. moja jedna manikura nije se sastojala samo od toga da u par min nalakiram, pofotkam nokte i okačim sliku na društvene mreže. Nekad mi je pola dana trebalo da uopće smislim što ću lakirati i kako, koje ću lakove koristiti od njih 200-tinjak...pa onda kad napokon manikura bude gotova kreneš fotkati...pa fotke ispadnu užasno...pa ajmo okinuti još kojih 200 fotki...pa onda kad to obradiš, napokon staviš na društvene mreže i nakon svega dobiješ par lajkova... Da, statistika mi nikad nije bila bitna i blog mi je od samog početka hobi, ali kad vidiš takav feedback jednostavno izgubiš volju. Oni koji se nisu nikad okušali u bloganju teško će to shvatiti.

    I da, Lino lada 4ever <3

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da, doista ima mnogo posla, a trud se ne cijeni kako bi trebao...

      Izbriši
  7. Slažem se sa svime što si napisala, trebamo više podržavati naše domaće proizvode, kulturu, a tako i bloger. Ne vidim razlog da budemo ljubomorni jedni na druge jer ako se podržavamo možda se promijene i neke druge stvari oko nas.

    OdgovoriIzbriši
  8. Usput obožavam tvoje Ruževe kronike

    OdgovoriIzbriši
  9. Odlicno napisano. Pratim samo domace blogere jer su mi proizvodi koje oni koriste dostupniji pa tako mi nikad nisu sjeli strani. Isto tako kad god sam u mogucnosti kupujem domace brendove.

    OdgovoriIzbriši
  10. Odlican tekst! Pratim dosta nasih blogera i vlogera tj. sve one koji su mi na neki nacin zanimljivi i pisu ili snimaju o temama koje su meni interesantne. Od svih koje pratim procitam svaki post i pogledam svaki video. Istina je da ne ostavim uvijek komentar ali na video obavezno nabacim barem lajk. Stvarno cijenim svaciji trud i volju da napravi neki sadrzaj i podrzavam vise nase cure nego strane. Znam da je potrebno poprilicno volje, vremena pa i hrabrosti za sjesti pred kameru i nesto snimiti i obraditi pa zato ako nesto odgledam ne kosta me nista da stisnem taj lajk.

    OdgovoriIzbriši

Hvala na komentaru! :)