utorak, 2. siječnja 2018.

Ruževe kronike: Luda ili sretna?

Nikada nisam mislila da ću vam pisati ovakav članak i nikada nisam mislila da ću biti jedna od onih ljudi koji donose novogodišnje odluke jer sam mislila da je to preveliki klišej. Moj je stav uvijek bio da ako ću nešto promijeniti, to će biti odmah. Ili od ponedjeljka. Igrom slučaja dogodilo se dosta toga što je utjecalo na mene i moje razmišljanje u posljednjih nekoliko dana, stoga se novi početak morao poklopiti s novom 2018. godinom.



Pa sad, što sam ja to odlučila? 

Odlučila sam biti sretna. I ništa manje. 

Neki će vam sastaviti popis od pet, deset, petnaest stvari koje žele ispuniti i to je u redu, ali svaki cilj zapravo je tu da na kraju budete sretni, zar ne? Odlučili ste krenuti u teretanu? Zašto? Zato što ćete se osjećati bolje, izgledat ćete bolje i na kraju ćete biti sretni. Odlučili ste ranije buditi se? Zašto? Zato što ćete biti produktivniji i bit će sretni na kraju dana što ste toliko toga obavili.

Samo sreći treba težiti. I to se možda čini tako jednostavnim, a zapravo je mnogo ljudi zaboravilo da mogu biti sretni. I lakše im je pisati popise nego promijeniti svoj pogled na stvari, svijet, sebe. 

Ja sam negdje usputno zaboravila biti sretna. Bolovala sam od perfekcionizma i nikada nisam bila zadovoljna. Uvijek je moglo bolje i onda, i kad ostvarim neki uspjeh, budem sretna toliko kratko i onda već krećem na neki drugi cilj koji moram ostvariti da bih opet bila sretna. To je izvrsno za vašu karijeru i užasno za vašu psihu. 

Mislila sam da je moja sreća u tuđim rukama, da ako mi netko nešto napravi, ja imam razloga biti nesretna. Toliko sam počela ovisiti o drugima da je postalo nemoguće da budem sretna. Zamislite kako je to kad stavite vlastitu sreću u tuđe ruke...

Uzimala sam zdravo za gotovo sve što imam i umjesto da sam bila zahvalna, ja sam samo htjela još, još i još. A tonula sam sve dublje i dublje. Ostvarila sam predivne suradnje, ali ja sam htjela još, imala sam zanemarive zdravstvene probleme u usporedbi s nekim ljudima, a žalila sam se na svaku sitnicu, imam dobru i brižnu obitelj, ali ja sam ih uzimala zdravo za gotovo.

I onda je došao dan kad se dogodio vrhunac stavljanja moje sreće u tuđe ruke i proplakala sam cijelo popodne. Krivila sam tu osobu, bila sam razočarana, jadna, iscrpljena i toliko me to iscrpljivalo da sam razmišljala kako bi bilo lakše zaspati i ne probuditi se ili spakirati kofere i otići negdje daleko gdje nikoga ne poznajem i krenuti ispočetka.

I onda sam dobila obavijest - kanal Safari duha, izašao je novi video. Još prije više od godinu dana pročitala sam knjigu U vortexu ostvarenih želja Ane Bučević i tada sam se pretplatila na njezin kanal, ali nisam ga uopće pratila i premda mi je ta cijela teorija bila zanimljiva, nisam uspjela ostvariti ju i bila sam lijena raditi na sebi. Sve do sada. Odmah nakon Božića otišla sam u knjižnicu i vratila sam se kući sa šest knjiga u potrazi za pomoći. Imala sam sve, ali nisam bila sretna i željela sam to promijeniti. 

Kad bih se spremala, umjesto neke pjesme, pustila bih si neki Anin video i polako sam upijala i rekla sam sama sebi da nemam što izgubiti ako pokušam. Da vam budem iskrena, početak mi je bio toliko težak jer sami sebe uvjeravate da je kontrolirati vlastite misli i svoju psihu nemoguće. Sve dok ne shvatite da je jedino teško mučiti se brigama i uzaludno se živcirati, a ne da je teško razmišljati kako je sve onako kako treba biti. Od srca vam preporučujem da pogledate bar nekoliko videa i date šansu sami sebi. 

Bila sam na kavi s najboljom prijateljicom koja mi je rekla da sam luda i da mi je ispran mozak, ali da će naviknuti i na takvu mene. Prečudna sam joj, ne zna što mi se dogodilo. 

Ja znam. Odlučila sam biti sretna. To je moja jedina odluka za ovu godinu, ali je to jedina odluka koja mi je bila potrebna. 

I vama ne želim ništa drugo. Budite sretni i onda kada stvari nisu onakve kakvima biste ih vi željeli u tom trenutku. Volite se i radite na sebi! I ja ću. Duga je godina ispred mene, ali joj se neizmjerno veselim!



4 komentara :

  1. Potpuno si upravu sa svime se slažem ,Idemo dalje sve do Medalje ,go go go kisssssssssssss

    OdgovoriIzbriši
  2. Pronašla sam se u opisu: Bolovala sam od perfekcionizma i nikada nisam bila zadovoljna. Uvijek je moglo bolje i onda, i kad ostvarim neki uspjeh, budem sretna toliko kratko i onda već krećem na neki drugi cilj koji moram ostvariti da bih opet bila sretna.
    Ali život te lupne kada najmanje očekuješ i počinješ uživati u malim stvarima.

    OdgovoriIzbriši

Hvala na komentaru :)