Ruževe kronike: Ljubila bih gada

S 10 godina sviđa ti se dečko iz razreda koji ima najslađu frizuru, najviše prijatelja i sve djevojčice u leksikonima za njega govore da im je najljepši u razredu.

S 15 godina sviđa ti se dečko kao i onaj prije pet godina, ali ako te je prerastao i najbolji je sportaš u svom nogometnom/rukometnom/n-tom klubu.

S 20 godina sviđa ti se dečko koji studira, šarmantan je i duhovit.

S 25 godina sviđa ti se muškarac koji je zaposlen i ima namjeru ženiti se.

S 30 godina sviđa ti se muškarac koji ima namjeru ženiti se.

S 35 godina sviđa ti se ako je muškarac.

Ili?

Interesi, ciljevi, zanimacije, hobiji, pogledi na svijet – sve se mijenja s godinama. Osim jedne stvari – interes za muškim spolom. Očekivanja se promjene s godinama, ali i dalje ostaju glavna tema svim slobodnim curama i onim u lošim vezama i brakovima. Kao da su droga bez koje ne možemo ili kao da nam oni nose glavu na ramenima. Dok sam bila u prošloj vezi, nisam ni razmišljala o njima, ali sam bila prisiljena slušati o njima u razgovorima sa slobodnim prijateljicama. „Jao, znaš tko mi se javio?“, „Macan lijevo za stolom, skužila sam da me mjerka, kako da se ponašam?!!“ , „Vidjela sam da je bio online prije 10 minuta, ali nije ni ušao u poruku!! Ubit ću ga, neću mu više nikada odgovoriti!“ i „Svi imaju nekoga osim mene, zauvijek ću ostati sama“ neke su od ženskih fraza koje ćete čuti bar sto puta u životu. Nevjerojatno je kako možete procijeniti psihičko stanje osobe samo po tome kako se ponaša prema suprotnom spolu. Uzmimo mene za primjer – ogorčena sam i ljuta, trenutno mrzim sve s viškom testoterona, kosa mi se naelektrizira kad vidim slike sretnih golupčića uz opise „zauvijek zajedno“ i „volim te najviše na svijetu“, a najviše od svega ljuti me što ne mogu iskorijeniti iz sebe potrebu da imam nekoga. Zamislite kako bi bilo lijepo biti dovoljan sam sebi! Nitko vam ne može pokvariti dan zbog toga što se nije sjetio da vam je godišnjica ili nije raspoložen za akciju baš kada vi jeste, nitko vam ne može igrati se osjećajima i ne morate se ponašati kao da imate bipolarni poremećaj. Ljudi smo od krvi i mesa, imamo osjećaje i urođeno nam je da trebamo nekoga. Međutim, trebamo li prvu budalu koja naleti, a znamo da je osuđeno na propast? Jesu li strast, uzbuđenje i rizik toliko jaki da nam isključe mozak?

Mislite da nisam u pravu kad kažem „Žene, mi smo ovisnice!“? Priložit ću nekoliko dokaza. Ne znam jeste li primijetili kako svi oni autori srcedrapajućih stihova na Facebooku imaju stotine tisuća lajkova samo zato što su napisali nešto poput ovoga – Ništa ne boli kao noć i hladan krevet bez tebe ili – Ženu možeš povrijediti jednom, ali kada se uzdigne kao feniks, ti ćeš biti taj koji gubi.

 O pjesmama, filmovima i knjigama da ne govorim. Sve se vrti oko muško-ženskih odnosa, mislim da su takve sile postale jače od gravitacije. I ne bi bio problem da su ti odnosi normalni, ali onda se sjetim onih loših stihova „Ja ljubila bi" gada gde god bio sada“ i odmah mi padne mrak na oči.

izvor

Da se razumijemo, nemam ja ništa protiv ljubavi. Želim ljubav i vjerujem da ću ju pronaći, ali ne želim da se moj svijet vrti oko nekog tko to ne zaslužuje. Ne želim da se žene toliko podređuju muškarcima i dopuštaju da toliko utječu na njih. Jake smo, sposobne i pametne, možemo preživjeti krvarenje svaki mjesec i rađanje djece, ali ne možemo preživjeti ako nas ignorira Mr. XY. 

Žene moje, bile slobodne ili zauzete, mlade ili stare, vaša sreća isključivo ovisi o vama samima. Same se izvedite na večeru, same si kupite poklone i same učinite sve ono što stereotipno rade samo parovi. Uživajte. Iskoristite sve što vam život nudi, u paru ili solo, vaš život – vaša pravila!

Do idućih Kronika!