Strije - što, kako i zašto

Od samog početka pisanja bloga razmišljala sam o pisanju ovog posta, ali uvijek bih odustala jer je ta tema za mene prilično bolna, a sada ju dijelim sa svima. Ipak, kada se sjetim sebe prije 6, 7 godina, voljela bih da sam mogla pročitati ovakav post jer sada bi mnogo toga bilo drugačije.

izvor

Moja priča 

 Prve linije na bokovima nastale su kad sam imala 11 godina, naglo sam počela rasti, nisam se debljala i koža se oštetila. Nisam znala što je to u pitanju i vjerovala sam da će to nestati kao što je i nastalo i nisam se previše zamarala. Baš dijete od 11 godina razmišlja o svojoj koži. Nakon dugo vremena shvatila sam da te čudne linije nisu nestale i da su promijenile boju od crvenoljubičaste do bijele. I bilo ih je sve više i više. Ponekad bih u časopisima pročitala riječ "strije" i s vremenom sam zaključila da bi to moralo biti to. Kada sam shvatila da ću te gadne, grozne crte imati do kraja života, bila sam očajna. Na plaži bih uvijek gledala imaju li to druge žene i djevojke, razmišljala zašto to moje prijateljice nemaju, što sam krivo učinila. Toj patnji pridonosili su i komentari vršnjakinja "Ajme, kakve su ti to crte?", zamislite kada vas to pitaju dok imate 11,12 godina. Razmišljala sam da odem na neku operaciju, da mi odrežu kožu i transplatiraju drugu, svašta je meni padalo na pamet, bolje da ne znate. Kupovala sam kreme, sav džeparac koji bih dobila otišao bi na skupe i neučinkovite kreme. Ljeti sam ih mazala sredstvima za samotamnjenje da se se manje primijete i kupovala sam donji dio kupaćeg kostima kao bokserice. Kada ljudi na plaži idu prošetati ili do obližnjeg štanda sa sladoledom, nikada ne oblače još nešto na sebe, budu u kupaćem, ali ja sam uvijek oblačila hlačice ili suknju. Moja mama nema strije i nije ih ni dobila u trudnoći, čak me i to deprimiralo da ona, koja je starija 30 godina od mene, ima savršenu kožu, a ja nemam.  Bilo mi je jako teško. I onda, nakon 3, 4 godine, pomirila sam se da više ne mogu ništa, da te bijele brazde neće nestati i da ih moram prihvatiti jer su dio mene.

Strije su oštećenja vezivnog tkiva i nastaju prebrzim rastezanjem kože. Mogu biti izduljene linije do 20-ak cm, ali i znatno manje. Uglavnom su površinske, ali mogu biti i potkožne. Nagli rast ili nagla promjena težine također tome pridonose, što je rastezanje veće, oštećenje je veće i zato i mnoge trudnice dobiju strije (statistika kaže 75-90%). I genetika igra važnu ulogu, ali u mom slučaju, nitko u bližoj obitelji mi nema strije - ni mama, teta ni bake.

izvor

Strije u početku budu crvene do ljubičaste boje kao na fotografijama iznad i u tom stadiju još ih možete tretirati kremama ili laserom jer ima šanse da ih ublažite jer još ima pigmenta u njima U idućoj fazi postanu ružičaste i već manje primjetne. Nakon što promijene boju u sedefastu, u njima više nema pigmenta i tada više nema šanse da nešto učinite. Do promjene boje mogu proći i godine, meni su trebale negdje 3, 4 godine da postanu potpuno bijele.

izvor

Kako se riješiti strija?

Strija se ne možete riješiti, možete ih samo ublažiti, ali i taj je postupak težak i morate uistinu biti dosljedni da biste nešto promijenili. 

Što se preporučuje:

• svakodnevno mazanje kremama i uljima
• korištenje proizvoda s voćnim kiselinama (AHA, npr. Cosmel mlijeko za tijelo sadrži 14 % AHA kiselina)
• masiranje kože i redoviti piling
• konzumiranje hrane bogate A i E vitaminima

Što ja kažem?

Meni nijedan proizvod protiv strija nije bio učinkovit, a na unutrašnjoj strani bedara počele su nastajati nove otkad sam dobila "ženski oblik tijela" i prestala izgledati kao djevojčica. I mažem ih redovito jer su još crvene i nadam se da ću uspjeti nešto postići. 

Kako ih prihvatiti?

Prihvaćanje traje godinama, ono ne dolazi preko noći. I ne vrijedi reći da to ima većina ljudi, čak i muškarci, jer vi svejedno patite što niste u onoj manjini. Ja se tješim tako da je moglo ih biti i više, da mogu biti zadovoljna što ih imam samo na bokovima i što nisu široke. Jednostavno, ponekad se morate zadovoljiti činjenicom da je moglo biti i gore. Danas više ne kupujem bokserice za kupaći kostim, već s ponosom prošetam i u brazilkama i jako sam sretna što sam prihvatila tu svoju manu, slabost, problem, kako god.

Nekoliko motivirajućih poruka:

• svatko ima neku manu, nemojte biti ljubomorni na druge koji nemaju strije jer nikada ne znate koja je njihova mana i što njih pati
• nemojte se uspoređivati s drugima, takvi ste kakvi jeste i prihvatite sebe jer život je samo jedan, nema smisla propuštati neke stvari u životu samo zato što mislite da niste savršeni
• pričajte o svojim manama, začudit ćete se koliko ljudi ima isti problem
• prihvaćanjem mana postajete jača i snažnija osoba čiji karakter ne može samo tako biti poljuljan

Za kraj ove bolne teme, nadam se da da svi vi koji imate problem sa strijama, da ćete pronaći način za ublažiti ih, a vi koji nemate, nadam se da ih nećete ni dobiti. Neću nikada zaboraviti kad mi je jedna djevojka rekla da je njoj to odvratno i da je presretna što ih nema, a onda ih je dobila u trudnoći i po trbuhu i po leđima. Nemojte se unaprijed veseliti ako ih nemate, već se mažite kremicama i vodite računa o svojoj koži makar preventivno. 

Mirna <3