Bio
je radni dan, možda utorak, i sjedila sam s prijateljicama u kafiću u
kojem smo česti gosti. Nismo se vidjele tek nekoliko dana, stoga smo samo
prepričavale svakodnevne sitnice koje nam se događaju. Kad smo izredale
fakultet, posao, ljubavne probleme i slične teme, uslijedila je iznenadna
tišina.
Pila sam svoj zeleni čaj i gledala otisak ruža na šalici, razmišljajući
koliko će konobari biti ljuti kad ju pokupe, kad je jedna prijateljica iznenada
rekla:
- Vidiš onu curu što je sada prošla?
- Da, tko je to?
- Ma, frendica jedne moje frendice, nije ni bitno. Nego… Ženska se rastala nakon mjesec dana!
- A, da?! Zašto se onda uopće udavala?
Možete
pretpostaviti nastavak razgovora: ako je postojao neki problem, valjda ga je
trebala uvidjeti i prije svatova ili možda ju je prevario ili možda je tek onda
shvatila da je pogriješila. I ostale spekulacije među kojima nijedna nije
suosjećanje s nepoznatom djevojkom u prolazu.
Kad
živiš u manjem gradu, svi sve o svima „znaju“. Zašto navodnici? Zato što
mislimo da se sve zna, a zapravo svatko od nas prilagođava priču onako kako nam
odgovara ili se ta ista priča bolje prepričava na kavi. Ako uzmemo za primjer
ovu priču o rastavi braka, upitno je mnogo toga, ali svi kao da uživaju u tuđoj
nesreći baš zato što tako nalaze opravdanje za vlastito nezadovoljstvo. Ona se
rastala – dobro da se nisam udala! Ona nije sretna – dobro je, nisam ni ja!
Vidite
li problem?
Često
možete čuti izreku da je žena ženi vuk i godinama sam bila uvjerena da je to
istina baš zato što se žene međusobno toliko često svađaju (uzmite samo primjer
bivših i sadašnjih djevojaka nekih osrednjih tipova koje veseli borba dviju
lavica za svoj plijen, a on nije vrijedan ni jednog pogleda, a osobito ne
borbe), ogovaraju jedna drugu i ljubomorne su na tuđi uspjeh. Međutim, s
vremenom sam shvatila da nije problem u ženama, već u našim životima.
Ona
je dobila posao, a ti nisi – povod ogovaranju i propitivanju legitimnosti
njezina zaposlenja. Da si ti dobila posao, ne bi te zanimalo ništa vezano uz
njezin posao.
Ona
je s tvojim bivšim – ti ga nisi preboljela iako svima lažeš da on za tebe više
ne postoji, a zaboravljaš na činjenicu da i dalje gledaš kad je bio online i ima li neku novu pratiteljicu
na Instagramu.
Ona
ima novu torbicu koja je tebi tako ružna – ti nemaš novaca za torbicu. Ni za
lijepu ni za ružnu.
Mogla
bih tako unedogled, ali vjerujem da ste shvatili. Prividna je istina da je žena
ženi vuk, ali zapravo je žena sama sebi vuk. Ili vučica. Ili samoštet. Samoštet je ljudska vrsta koja postoji već tisućljećima, a glavna
joj je osobina što svojim postupcima šteti sama sebi i u isto vrijeme nije toga
svjesna. Nisam Bogoslav Šulek, ali svakako mislim da nam nedostaje prikladna
riječ u rječniku za takve osobe.
Ogovarajući
druge žene, djevojke ili bilo koga neovisno o spolu, samo pokazujemo da smo
nezadovoljni svojim trenutnim stanjem jer sretni i ispunjeni ljudi nemaju
vremena pričati o tuđim životima. Baš zato najčešće se i ogovaraju ljudi koje
poznajemo, čak i oni s kojima se družimo jer nastojimo umanjiti svoje
nezadovoljstvo kritiziranjem njihova života, neuspjeha i krivih postupaka.
Što učiniti? To vam ostavljam za zadaću.
Nažalost,svaki dan se susrećemo s takvim nezadovoljnim ženama koje svoje frustracije liječe ogovarajući druge.Na radnom mjestu imam par takvih koje mi čak iz svoje zlobe znaju stvoriti problem.Moje mišljenje o tome je da im se trebamo samo dobro nasmijati pa da budu još nezadovoljnije no što jesu
OdgovoriIzbrišiSvaka ti čast na objavi. Slažem se s tobom, meni je muški svijet oduvijek bio draži, pogotovo što sam išla u ženski razred. Btw. možeš li pogledati moj blog i reći što misliš, nova sam i puno bi mi značilo :*
OdgovoriIzbriši