Ruževe kronike: Koliko mi znači jedan lajk?

Svijet se u posljednjih deset godina vrti oko lajkova (ne da mi se pisati like u kurzivu svaki put, nemojte zamjeriti, ali riječ je postala već toliko učestala da vjerujem da će ući u sljedeći rječnik kao obična posuđenica te će lajkati postati sinonim za sviđati se - to nam je internet napravio). Pravopis na stranu, koliko ga god voljela, ovdje je ipak riječ o nekim drugim stvarima. Koliko meni kao blogerici znači jedan lajk, jedan komentar ili jedan klik na moj novi članak, novi video ili neki drugi sadržaj, objasnit ću vam u nekoliko sljedećih redaka.

Život blogera koji nema stotine tisuća pratitelja nije baš jednostavan. Nekad se toliko potrudite oko nekog sadržaja i date sve od sebe, a tih nekoliko tisuća koje imate ne reagiraju i onda se zapitate u čemu je problem, jesam li promašila temu, je li slika dovoljno dobra, jesam li objavila u krivo vrijeme, vrijedi li uopće nastaviti time se baviti ako je odaziv sve manji i manji... Naravno, kriv je i algoritam društvenih mreža te nas na taj način prisiljavaju da što više plaćamo oglase. I to je zapravo žalosno - ja besplatno stvaram sadržaj koji bi trebao biti koristan i zanimljiv, a onda još moram platiti da bi to netko vidio. Nešto tu nije kako treba jer takav trud nije vrijedan takvih posljedica. 

Želim vam reći da meni jedan lajk znači mnogo i da pamtim imena osoba koje često lajkaju moje objave, ostavljaju komentare na Facebooku, blogu, YouTubeu i Instagramu te već znam i kako im profilna slika izgleda i onda mi bude neobično kad vidim uz ime neku drugu sličicu jer sam naviknula na jednu istu. Želim vam dati do znanja da ja koja nemam desetke tisuća pratitelja na jednoj društvenoj mreži, cijenim i pamtim sve vaše komentare i povratne informacije i sve se vrti oko toga, vjerujte mi. To mi je motivacija za rad, to me pokreće i to me veseli. Volim sve suradnje koje imam, ali stvaram prvenstveno za vas i zato mi vaša podrška mnogo znači - makar to bilo u obliku jednog lajka jer nemate možda vremena napisati nešto. 

Nedavno sam pročitala komentar jedne djevojke da ona ne prati hrvatske blogere i vlogere jer su joj dosadni i, naravno, svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali zar ne trebamo prvo cijeniti svoje? Zar nam nije u cilju da podržavamo ljude oko sebe? Ako moja susjeda prodaje breskve, naravno da ću kupiti kod nje, a ne u trgovini bez obzira na to što su njezine breskve dvije kune skuplje. Ako moja prijateljica izrađuje nakit, naravno da ću dati 30 kn za narukvicu, premda mogu naći na eBayu za jedan dolar. Ali isti ti ljudi tako će i doći meni na šminkanje, a ne nekom drugom i isti ti ljudi promovirat će moj blog i ono čim se ja bavim. Međutim, većinom ljudi uopće ne razmišljaju o onima koji su im blizu i gledaju samo sebe i svoje interese i nije čudno da nitko nije ni s kim dobar, da se društvo raspada, da mali poduzetnici propadaju i svi se sele. Imamo priliku podržavati jedni druge, kupovati domaće proizvode koji su doista dobri, davati za usluge onima u našoj okolini pa i pratiti hrvatske blogere i vlogere jer nije istina da su svi dosadni. Mogu vam odmah dati nekoliko prijedloga za različite kategorije i sigurna sam da ćete biti zadovoljni ako samo malo istražite. Čvrsto vjerujem da nema primanja bez davanja. Ako mislite da nemate dovoljno novaca za nešto "naše", onda će vam tako i biti te ni sami nećete više primati jer sve ide u krug i takva je ekonomija.  Nije moje područje, ali ovo sam naučila iz prakse. I važno je dodati da nitko ne može napredovati bez prethodne podrške. Ako nitko neće, primjerice, gledati moje videe, mislite li da ću ja doista redovno snimati? A s druge strane, da imam ogromnu gledanost, bila bih još motiviranija i tko zna kamo bih dogurala. Tako je i s tom susjedom koja prodaje breskve - ako će cijela ulica kupovati od nje, možda će uložiti još više novaca u taj posao koji će postati još uspješniji, možda počnu proizvoditi pekmez (baš sam kreativna danas) i neće se morati odseliti u Njemačku. Možda njezina djeca ipak budu mogla ostati u istom razredu s istim prijateljima i neće ih gledati kao stranca u državi u kojoj ne znaju jezik. Sitnice čine razliku pa makar to bile breskve.

Domaći blogeri i vlogeri (kad kažem domaći, mislim na exYu jer ipak se svi razumijemo) kojima ne bi bio problem snimati ili pisati na engleskom  jeziku, od samog se početka odriču nekog velikog uspjeha jer naše je tržište malo u usporedbi s anglofonskim. Mi želimo našim ženama pružiti nešto novo i drugačije, osobito ako im strani jezici ne idu. Mogu govoriti za sebe - imam bacc. titulu iz engleskog jezika i književnosti, za godinu ću magistrirati, a svejedno ću pisati samo na hrvatskom jer mislim da vam mogu ponuditi nešto što možda kod nas nema, a vani je već dovoljno blogera i vlogera koji pišu na engleskom jeziku. Znam da automatski imam manji broj pratitelja, ali druga je bacc. titula ipak iz najljepšeg jezika na svijetu, a to je moj materinji jezik. <3 

Pišem ovo jer sam razočarana nedostatkom podrške koju jedni drugima dajemo i uvijek mislimo da je tuđe bolje, a ne cijenimo svoje. Pišem ovo jer mi na šminkanje dolaze žene i djevojke koje nemaju veze sa mnom, a neke moje prijateljice plaćaju nekom drugom. Pišem ovo jer toliko ljudi počinje pratiti moje društvene mreže kad su darivanja, a u gotovo istom tom broju odlaze kad se proglasi dobitnik. Pišem ovo jer mislim da je vrijeme da se nešto promijeni! 

Malim koracima do savršenstva, zar ne? Podržite danas one koji su vam bilo kada u životu pomogli na bilo koji način. Možda vam je netko dao dobar savjet, možda su vam napisali nešto bar onda kad ste se loše osjećali. Nije važno, ali jednostavno je vrijeme da se počnemo podržavati krenuvši od najbližih, a onda na okolinu. Ne kažem da nema dobrih stranih stvari i daleko od toga, ali treba pružiti šansu i onom našem. Kupit ću Lino ladu umjesto Nutelle (ovu novu Gold!). To je isto neki početak. Pogledat ću večeras nekoliko videa na YouTubeu i uz meni najdražu Tati pogledat ću i videe svojih kolegica. Moj će tata popiti Osječko pivo, premda mu je Bavaria malo bolja.

A što ćete vi napraviti danas? 

Ako ipak želite dati šansu hrvatskim vlogerima, ovo je moj kanal - klik.