ponedjeljak, 20. kolovoza 2018.

Sve što vam nisam rekla o bloganju (zarada, vrijeme, početak...)

Lipstick's blade više nije beba, zapravo je već predškolske dobi te će za pet mjeseci napuniti velikih šest godina! U nekoliko sam navrata pisala o ovome, ali mnogo se toga  promijenilo s vremenom te imam i neka nova iskustva, a i dalje dobivam poruke koliko se ovim bavim, dobivam li besplatnu kozmetiku i kako itd. Ako vas zanima kako se osjećam vezano uz sve ovo, nastavite čitati.



Blog sam počela pisati u trećem razredu gimnazije jer sam opsesivno čitala Šminkericu u to vrijeme i pratila kozmetičke YouTube kanale. Često me i pitaju kako je blog dobio ime i premda nisam oduševljena priznati, za ovo blade zaslužan je moj bivši dečko, a kao velika zaljubljenica u ruževe za usne bilo je jasno da će i nešto takvo biti u nazivu. Da danas smišljam ime, mislim da bih se odlučila za neki hrvatski naziv jer ipak pišem na hrvatskom jeziku koji je ionako dovoljno zapostavljen. 
Počela sam pisati s ogromnom strasti i motivacijom i imala sam nešto što sam s vremenom izgubila - oduševljavala sam se sitnicama. Tada mi je sto pratitelja bilo ostvarenje snova, 200 pregleda životni cilj, a pet komentara značilo je da sam popularna, haha. Imalo je to svoje prednosti - bila sam vrlo zadovoljna jer brojke su stalno rasle, a meni je bilo čarobno što me itko uopće želi pratiti. Tada nisam imala nikakve suradnje, imala sam zapravo vrlo malo kozmetike (u usporedbi s današnjom situacijom) i kupovala sam isključivo povoljnu kozmetiku uz nekoliko izuzetaka. Danas se situacija promijenila i neke su stvari neopisivo bolje, a za nekima ipak žalim.

Moja prva suradnja bila je nakon nekih pola godine ili godinu s Avonom, a s vremenom su se suradnje s različitim brendovima počele javljati. Kao vrlo mlada djevojka bez vlastitih prihoda svi su se moji snovi počeli ostvarivati kad bi mi netko ponudio da će mi poslati neku kremu, ruž ili bilo što drugo. Uvijek bih ponosno govorila roditeljima kako sam dobila nešto besplatno, a tata je uvijek govorio da ništa u životu nije besplatno i da nisu ti brendovi ludi da nešto dijele besplatno da ne dobiju nešto još vrjednije zauzvrat. Mislim da sam to dosta kasno i sama shvatila. U tom procesu zaluđenosti "besplatnim stvarima" počela sam gubiti dio sebe i svoj integritet jer mi je bilo glupo napisati da mi se nešto ne sviđa, a netko je bio tako dobar da mi to pošalje besplatno i onda bih ili bila blaža kad bih pisala recenziju ili ju ne bih uopće napisala jer nisam htjela da prestanu surađivati sa mnom. To je surova istina jedne osamnaestogodišnjakinje. Mislim da se svaki bloger početnik s tim morao susresti, ali problem je što neki tako misle i nakon nekoliko godina, a vama mažu oči. Na svu sreću, brzo sam došla pameti i shvatila sam da to nema smisla jer koja je poanta bloga ako ja neću biti oštra kao i oštrica iz mog blogonaziva te uljepšavati stvarnost samo da bih ostala na nečijoj PR listi?! Not in this life. Tako da ako mi se nešto ne sviđa, a meni je poslano na testiranje, naravno da ćete znati da je loše bez obzira na to što mi se njihov PR možda više nikad neće javiti. A to se događalo, vjerovali ili ne! 

Jednom su me napali jer sam napisala da nisam oduševljena politkom njihova brenda, jednom su me tražili u ugovoru (koji nikad nisam potpisala, naravno) da im članak šaljem tri puta na provjeru prije objave, a da ne govorim da je samo jedan brend ikada podijelio na svojoj stranici i moju negativnu recenziju, a to je Avon i zato imam ogromno poštovanje prema njima (kapa dolje Luciji, doista). Ne bih vam hvalila nikoga da to doista ne mislim. 


Bilo je tu svakakvih iskustava, definitivno više lijepih - upoznala sam neke divne, pametne žene s istim interesima, bila sam na odličnim eventima, isprobala sam hrpu nove kozmetike, organizirala više desetaka darivanja u kojima sam razveselila nekoga od svojih pratitelja te sam učvrstila samopouzdanje shvativši da mogu sve što želim ako se dovoljno potrudim. I vjerujem da to može i svatko od vas. 

Od negativnih strana izdvojila bih vrijeme. Potrebna je ogromna količina vremena da biste bili dobar bloger. I to konstantnog jer ako prođe neki vremenski period u kojem ništa niste objavili, čitanost vam padne. Isto je i s YouTube kanalom koji sam napravila prije dvije godine. U početku sam snimala svaki tjedan jedan video i imala sam ogromnu gledanost, ima video s više od 330 tisuća pregleda, jedan s više od 100 tisuća i općenito velikim brojkama, a nakon pola godine pauze od snimanja video mi jedva prijeđe 1500 pregleda (ako vas zanima - klik). Tako vam je i s blogom - STALNO morate biti aktivni ako želite visoke brojke, a ja ih želim. I onda vam je to malo frustrirajuće kad mislite da ste već izgradili publiku, skupili dovoljan broj pratitelja, a gledanost vam bude kao kad krećete od nule. Zato bih svima savjetovala da ako krećete u ovo, morate biti svjesni da nema pauze, nema ne da mi se ili uzet ću pauzu od pola godine. Ako imate još drugi posao ili obitelj, onda postaje još teže i zato vam ja budućnost bloganja vidim ovako - full-time bloger koji objavljuje svaki dan bar jedan članak i dobro zarađuje od tog posla ili wannabe bloger koji napiše jedan članak u mjesec ili dva sebi za dušu, ali ne zaradi ništa. 

Koji je zaključak priče? 

Ja ovo stvarno volim. Uživam u pisanju, fotografiranju, testiranju, sve ovo za mene je nešto čime bih se ja doista željela baviti u životu. Nadam se da ću biti dovoljno uporna i da ću imati vašu podršku i dalje jer to mi je najvažnije i više mi znači vaša gledanost i čitanost od bilo kakvog paketa šminke. 

Otvorila sam vam dušu i napisala ono što nikada još nisam i priznala sve svoje uspone i padove te sada nastavljam dalje s kreiranjem zanimljivih sadržaja za vas!



3 komentara :

  1. Stvarno je istina da blog traži jako puno vremena i predanosti. Moraš stalno biti u tome. Zato sam ja i odustala od YT-a jer nisam mogla sve uskladiti. Kada su suradnje u pitanju, treba o svemu dobro razmisliti i vidjeti što nam najbolje odgovara.

    OdgovoriIzbriši

Hvala na komentaru! :)