Ja sam uvijek mislila da znam reći ne. Kad god bih se susrela s tim pitanjem, nisam se čak ni zadržavala da promislim o njemu, naravno da ja znam reći ne. Dovoljno sam pametna, iskusna, odlučna, ma baš bih ja imala problema s tim. Ili ipak ne?
Vjerujem da će velik broj ljudi preskočiti ovaj članak baš zato što misle da oni znaju reći ne i da im ne treba dodatno pametovati jer su oni sami dovoljno čvrste, stabilne ličnosti koje znaju što žele. Tako sam i ja mislila do nedavno kad sam shvatila da moje reći ne uglavnom se odnosi na ne, hvala, neću sok, neću kolač.
Primjer 1.
Zvala sam taksi da me odveze možda 600,700 metara jer sam imala štikle i taksist me pitao može li mi stati na nekom križanju jer on ide dalje u drugom smjeru. I ja sam naravno rekla da nije problem, samo što sam onda hodala još 50 metara do pješačkog i 20 metara do ulaza, a uredno sam platila vožnju.
Primjer 2.
Trebala sam provesti vrijeme s osobom koja mi nije najdraža na svijetu (eufemizam na nivou) i nisam rekla ne jer eto, možda nije tako loša? Ne.
Reći ne znatno je više od jednog odbijanja nečega što vam netko ponudi, pita vas ili slično kao što je slučaj u ova dva primjera. Reći ne način je života. Reći ne znači prestati raditi sve ono što vas NE zanima, NE treba vam u životu, NE izaziva užitak, NE utječe pozitivno na vas i NE motivira vas. Reći ne ponekad se čini tako teškim jer uvijek mislimo o nekim normama, opsjednuti smo što će ljudi reći, čak i onda kad se pravimo da nam je to potpuno nebitno (zašto onda svi imamo Instagram i prividno savršene živote?). Ja sam uvijek govorila da mi je svejedno što ljudi misle, ali nikome ne može biti u potpunosti svejedno. Može vas ne dirati kao neke druge ljudi, može vam ne utjecati na samopouzdanje, ali laž je da vam je svejedno. Da vam je svejedno, hodali biste ulicom u pidžami, raščupane kose i u papučama kao što hodate kad ste kod kuće. Ali ne radite to jer ipak vam nije svejedno hoće li netko misliti da mjesečarite usred bijela dana ili ste samo izgubili kompas. Onaj u glavi. Ili ipak GPS, današnji osnovnoškolci za kompas su vjerojatno samo čuli u Piratima s Kariba.
Živimo ograničeni mišlju da je nepristojno nešto odbiti, da je neprikladno nekome reći sve što misliš, iskrenost se danas naziva manom (Koja ti je najveća mana? Preiskren sam.), a zbog svoje umišljene veličine mislimo da nemamo problema s govorenjem ne. Vjerojatno ste dobri u tome kao i ja, onda kad treba odbiti kolač jer ste prethodno pojeli obrok nadprosječnog sumo borca.
Pa sad, koja je poanta? Poanta je da prvo trebamo svi prihvatiti da ne znamo reći ne. To je početak i on je najteži jer dok ne postanemo toga svjesni, nema smisla davati neke savjete i držati predavanja. Kad to shvatite, onda možete krenuti s razmišljanjem zašto ne znate reći ne, što vas to koči. Primjerice, mene koči to što znam da ljudi loše podnose kad im kažeš što misliš o njihovu ponašanju, a oni bi željeli slušati samo pohvale. Koči me i tradicionalno društvo koje je usadilo uvjerenja da se mora živjeti prema točno određenom uzorku jer to je normalno - čak i kad ja zbog tog uzorka nisam sretna. Nadalje, kad osvijestite svoje kočnice, dolazi ključni dio, a to je vrijeme odluke. Vi biste trebali odlučiti što vam u životu ne treba, troši vam energiju, vrijeme i novac te tome recite ne. Možda zvuči kao skok s nebodera, ali ako ovako niste sretni, možda je bolje skočiti i nadati se mreži koja će vas dočekati.
Recite NE
- poslu koji ne volite
- vezama koje vas ne usrećuju
- prijateljima koji to nisu
- obavezama koje možete izbjeći bez da vas netko strpa u zatvor ili isključi vam struju (npr. ne kažem da ne trebate više plaćati račune...)
- događajima na koje vam se ne ide
- ljudima koji se javljaju samo kad nešto trebaju
- svima koji vas ne cijene
I umjesto toga recite da onome što doista volite i onome što je vrijedno vaše energije, vremena i novca. Nazovimo ovo ljetni ne-projekt!
Nekima od vas vrti se u glavi sada misao lako je reći, ali razmislite koji su vam prioriteti.
Mislite li vi da znate reći ne?
I te kako! :D Iskustvo je pokazalo koliko me je ''da ne uvrijedim, da ne propustim, da ne budem neučtiva...'' DA koštalo, pa sam fino počela govoriti NE. Jasno i dovoljno glasno, bez pretencioznog umanjivanja tuđih namjera. NE svemu što me čini nervoznom, neispunjenom, dugoročno nesretnom.
OdgovoriIzbrišiSlažem se! I podržavam :D
IzbrišiOdlican clanak��
OdgovoriIzbriši