Ruževe kronike: Koliko (ne) zarađujem od bloga?

Neki dan, dok sam pisala članak, tata me pitao što radim i rekla sam mu da pišem, na što je on meni odgovorio: „Kćeri, da toliko vremena posvećuješ nečemu drugom, već bi bila milijunašica.“

izvor

Pišem blog četiri i pol godine, godinu i pol imam YouTube kanal, sama vodim Facebook stranicu i Instagram profil. Napisala sam stotine članaka, uslikala tisuće fotografija, ulagala u opremu, trošila onih sat, dva vremena između jednog predavanja na faksu i onog drugog da bih slikala proizvode ili pisala nešto novo, a kad se sve zbroji, nisam zaradila ni jednu prosječnu hrvatsku plaću. Zaradila sam baveći se drugim stvarima vezanim uz kozmetiku kao što je šminkanje i pisanje za portal, ali od samog bloga zaradila sam vrlo malenu svotu uzevši u obzir razdoblje od četiri i pol godine.

Istina, dobila sam kozmetike više nego što neke žene kupe tijekom cijelog života, ali ta šminka ne plaća račune i još uvijek mi studiranje financiraju roditelji. Zašto? Jer nemam vremena za studentski posao jer kad bih radila još nešto uz svoj faks, ne bih se više mogla baviti blogom, a osobito ne snimanjem. I sada kad opet krenu predavanja, bit će teško uskladiti fakultetske obaveze, društveni život i blogerski posao, tako da tu nema mjesta za još nešto.

Krenula sam pisati iz hobija i nisam tada ni pomišljala da ću ikada surađivati s velikim kozmetičkim markama, a nisam ni očekivala da ću to pretvoriti u posao i da ću od toga zarađivati. Danas se stvari razlikuju i objasnit ću vam kako.

Najčitaniji kozmetički članci na blogu upravo su oni o proizvodima koji su se tek pojavili na tržištu. Među prvima sam napisala recenziju Bourjois Air Mat pudera i tako je taj članak imao više od deset tisuća pregleda. Zaključak – čim se nešto zanimljivo pojavi, ja to moram kupiti. Druga je stvar ulaganje u fotografiju. Pogledajte moje fotografije s početka i pogledajte ih danas. Nije se promjena dogodila sama od sebe. Uložila sam u fotoaparat, naručila kojekakve materijale koje upotrebljavam za pozadinu i tako dalje. Sve to košta, a nitko ne plaća osim mene.

I onda mi se javi XY brend i pita me jesam li zainteresirana za recenziranje njihova proizvoda koji vrijedi stotinjak kuna, a ionako bi najčešće stajao kao tester u nekoj ljekarni ili drogeriji. I onda dobiju besplatnu promociju, od nekoliko tisuća pregleda članka sigurno će bar pet do deset posto vas kupiti ga. Oni su dobro zaradili, ja sam uložila vrijeme i trud, a ostala sam s još jednom bočicom. I onda se možda jave za pola godine ili godinu za novu suradnju kad opet izbace na tržište nešto novo.

Postoje brendovi s kojima surađujem redovno i zapravo nikada ni ne znam da će mi nešto doći na adresu i to me uvijek ugodno iznenadi jer znam da nitko od mene ništa ne traži i ne misle me iskoristiti za jednu recenziju, već je naša suradnja dugotrajna na uzajamno zadovoljstvo. Takve suradnje nije potrebno naplaćivati jer znate da vas netko cijeni.

Od svega toga najbolji su mi PR-ovci koji mi već godinama šalju PR materijale, izašao je novi miris, novi ruž, nova krema i šalju fotografije u visokoj rezoluciji u privitku očekujući valjda da ćemo mi to sve besplatno dijeliti i njima raditi promociju, a oni čak ni ne ponude da bi vam nešto poslali, za njih je čak i to previše.

U zadnjih godinu dana često dobivam ponude za suradnju s nekim kineskim stranicama, a to vam otprilike, u prijevodu, izgleda ovako:

Dobar dan,

ja sam N.N. s N.N. stranice i zanima me jeste li zainteresirani za suradnju. Uobičajeno nudimo 5$ za članak u kojem biste predstavili našu stranicu, napisali listu želja ili određenu kategoriju proizvoda, a trebate staviti i baner sa strane i uključiti sljedeće linkove…

I onda ja odgovorim da nisam luda da pišem za 5$, a oni odgovore:

Možemo ponuditi najviše 10$ za prvi put, ali suradnja je s nama dugotrajna.

Ili, vrlo slično...

To što se kod njih za 5 dolara mogu kupiti haljina, nakit i ruž za usne zajedno, meni u Hrvatskoj ne znači ništa. Ja za pet dolara mogu kupiti Cekin piletinu od 300 grama.  Na moru toliko platite salatu.

Ne prodajem proizvode koje dobijem, ako mi ne trebaju, onda ih poklonim. Dobijem dosta poziva na događaje i predstavljanje proizvoda, ali sve se odvija u Zagrebu, a ja dok platim kartu do Zagreba i uzmem taksi, u minusu sam.

I ZAŠTO vam ja ovo pišem?

Jer me izluđuju upiti kako dobivam besplatnu kozmetiku, javljam li se sama brendovima ili oni meni i jer svi takvi kreću ovime se baviti samo zbog toga. Da sam ja krenula pisati radi besplatnih proizvoda, vjerojatno bih odustala nakon četiri mjeseca, a ne da bih se ovime bavila ovako dugo. Isto tako, primijetila sam kako čitateljice često optužuju blogerice da lažu i nešto hvale samo jer su to dobile, a to mi je isto smiješno. Ako ste stvarno prodana duša, bolje nemojte pisati blog. A vi koji optužujete blogere, onda biste trebali optuživati cijelo društvo. Svakog novinara, kuhara, farmaceuta, kozmetičara i dalje da ne nabrajam.

Takav vam je blogerski posao u Hrvatskoj. Čast iznimkama. I zato bi bilo lijepo da netko cijeni naš trud. 

A što ću ja? Volim ovo i zato se time bavim i trenutno si mogu priuštiti da ne radim ništa drugo uz faks, ali svjesna sam da nakon što diplomiram, stvari se moraju promijeniti. Brojne blogerice koje sam pratila u svojim početcima, više ne pišu jer su se zaposlile i udale i/ili postale majke i imaju druge prioritete u životu. Voljela bih da se jednog dana mogu baviti samo ovim jer mi je draže i od posla u struci i od svega ostalog, ali vidjet ćemo koliko će se toga promijeniti u dvije godine. Nažalost, stvarnost je takva da samo Tele 2 nudi i ovce i novce. 

Što vi mislite o ovoj temi?