Ruževe kronike: Žene u birtiju, muškarci u kuhinju

 birtija ž <A birtiju, N mn. birtije> – (1.) ugostiteljski objekt u kojem se poslužuju alkoholna i  (vrlo rijetko) bezalkoholna pića, a u njemu prevladava muška populacija, izuzevši konobaricu koja mora poštovati stroga pravila (raz)odijevanja

Kolegij Hrvatska leksikologija bio mi je jedan od najdražih na faksu, možete vidjeti iz priloženog.

Kafić, birc, bar, birtija – izbacite uljeza. U mom rodnom gradu na putu od kuće do škole uvijek sam prolazila kraj jedne birtije u kojoj su sjedili muškarci u prosjeku od 30. do 60. godine, a izuzetak su bili neki dečki u dvadesetima iz susjedstva koji bi došli gledati nogomet ili uplatiti listić. Uostalom, kakva je to birtija u kojoj nema automata za klađenje? Prolazila sam tamo otkako znam za sebe, a prolazim i sada kada idem do grada i mogu vam sa sigurnošću reći da nisam nikada vidjela ženu da tamo sjedi.

Muškarcima treba muška jazbina, a man cave kako bi se reklo na engleskom, mjesto na koje će otići opustiti se, igrati igrice, gledati nogomet i/ili piti pivo na miru. Mjesto na kojem ga nitko ne davi, točnije, žena ga ne davi.

A gdje žene idu? U birtiju ne, to smo već zaključili. Ženska jazbina? Nisam čula. Prijateljicama? Da, ali idu i oni prijateljima. U kupovinu? Da, ali idu i muškarci, premda možda ne svi kao žene. Znači li to da žene nitko ne davi i one žive lagodnim životom? U slučaju da im bude dosta svega, mogu otići u vrt saditi cvijeće ili okopavati gredice, tamo sigurno neće sresti muškarce.

Ženi blizu tridesete predviđa se karijera usidjelice, bez obzira koliko uspješna, pametna, lijepa i krasna bila. Jednako tako uspješan, pametan i zgodan muškarac i s pedeset će biti smatran poželjnim neženjom. Muškarci postaju zreliji i privlačniji s godinama, a žene naboranije i živčanije. To su stavovi našeg društva.

- Ti ne izgledaš k'o tipična Slavonka.

- Kako to misliš?

- Pa… znaš, nisi malo jača i to. A i ne ponašaš se tako.

- A kako se to Slavonke ponašaju?

- Moja bivša bila je iz Slavonije, kad je bila nekoliko dana kod mene, kuhala je i prala sve, mater nije morala ni prston mrdnut'.

Vjerovali ili ne, ovaj dijalog nije izmišljen, premda bi bilo bolje da je nego prihvatiti činjenicu da netko tako zatucan postoji i da uopće može pronaći curu.

Prvo, moram obraniti Slavonke. To što su kulen i kobasice glavne delicije u našem kraju, ne znači da sve Slavonke imaju sto kilograma nakon mjesec dana dijete uz Herbalife.

Drugo, lijepo je znati da nas se smatra marljivijima u odnosu na Dalmatinke (no hard feelings, curke), ali zar bih ja morala nekome kuhati i prati da bi me smatrao normalnom (Slavonkom)? Znači li to da su dalje žene postigle neku ravnopravnost u podjeli kućanskih poslova, a samo kod nas žena kuha, a muž sjedi u birtiji? I da vam budem iskrena, čini mi se da je tako. Ne znam kako je dalje, ali kod nas je više nego primjetno tko nosi pregaču, a tko pije pivo. 

-      Ali mi radimo teže poslove. Zato vi i duže živite.

Istina, treba očistiti snijeg pet puta godišnje, pokositi travu jednom mjesečno i popraviti nešto (opet pet puta godišnje jer za sve veće kvarove morate zvati majstora, osim ako je vaš dragi majstor). Moj tata oduvijek govori kako su majstori svemogući i ima nešto u tome. Ako biste mogle izabrati karijeru svog odabranika, biste li uzele majstora ili ginekologa? Ako je majstor, uštedjet ćete novce, a ako je ginekolog, poštedjet će vas neugodnosti. Jedino imajte na umu da majstori gledaju perilice rublja, a ginekolozi žene bez rublja.

Žene i muškarci nisu ravnopravni i uvijek će postojati argumenti koji idu u korist jednima ili drugima, ali ako niste zadovoljni svojim položajem, onda ne možete samo žaliti se, a ništa ne učiniti i izboriti se za svoja prava. Imate pravo doći s posla i upaliti TV umjesto da idete kuhati ručak. Ako već gospodin želi biti glavni, onda mu ponekad prepustite i kuhaču. I kuhača je palica.