Ruževe kronike #5 - Priča o ovisnosti

Budiš se, dvije se minute izležavaš, uzimaš mobitel, sati je previše, ustaješ, jedva gledaš i već stavljaš kuhati vodu za kavu. Za to vrijeme provjeravaš inbox, Instagram, mail, švrljaš naslovnicom. Kad je kava spremna, uzimaš cigarete i napokon povlačiš prvi dim. I za kojih sat vremena opet. I opet.

Neki su ljudi ovisni o kavi, cigaretama, neki o društvenim mrežama (ta sam!), neki o alkoholu. A neki o puno gorim stvarima. Neki su ljudi ovisni o brzoj hrani, pretjeruju s kolačima i pečenim krumpirićima i već vide u ogledalu da su okrugli kao sam planet, ali se tješe da su to obline, bolje da ljulja nego da žulja, bitno je da su sebi lijepi. Ah, svi mi imamo neki svoj poremećaj. Primjerice, ja sam (bila) ovisna o tabletama protiv bolova. Gadna ovisnost, slažete se?

Onih dana u mjesecu nisam mogla ustati iz kreveta, patila sam se, a morala sam ispunjavati svoje obaveze. Neće nitko odgoditi kolokvij jer ja imam mengu. Neće me taksi besplatno vozati po gradu jer ja ne mogu hodati. Neće se bol smanjiti jer ja molim sve svece i svetice Božje da prestane. I tako to od 12. godine.  I onda se traži najbrže olakšanje - Neofen, Lekadol, Voltaren, Brufen, Knavon, hmm, imaju neke slatke kapsulice još kojima se ne mogu sjetiti ime, ali teško se gutaju. Nosila sam ih u stražnjem džepu novčanika, u torbi, držala u noćnom ormariću. U dva dana popila bih otprilike jednu kutiju od 10 komada i bila bih mirna do idućeg puta. Onda je i PMS postao nepodnošljiv, nekoliko dana prije pate me glavobolje, a ja moram čitati o staroj hrvatskoj književnosti koja sama po sebi izaziva glavobolju. I onda opet tablete. Jednom sam toliko pretjerala da sam užasno nadražila želudac i završila kod doktora. I dobila Peptoran. Oh, opet tabletice! Ne morate me pitati jesam li išla kod ginekologa i obavila sve moguće pretrage. Osim poremećene funkcije jajnika sa mnom je sve u najboljem redu. Osim možda s mojom glavom i niskog praga tolerancije na bol.

Popravila sam se u zadnjih godinu dana i dobila sam kontracepcijske pilule. Sad više ne pijem tablete protiv bolova, ali opet pijem svojevrsne tablete koje imaju druge nuspojave. Imam jako osjetljiv želudac, ne mogu piti alkohol, kavu, ne mogu jesti majonezu. Moram biti oprezna.

Svaka je ovisnost gadna na svoj način, a, uglavnom, nećeš ni pokušati prestati dok vrag ne odnese šalu, dok ne bude prekasno. I ti koja pušiš kutiju dnevno, i ti koja se prejedaš, i ti koja nemaš društveni život jer samo gledaš serije, i ti koja trošiš nemilice iako nemaš. I ti koja si kao ja. Tješim se da je to bivša ja, sad sam bolja, ali posljedice su ogromne. Smanjuje se plodnost, uništavaš si jetru i želudac. Sada snosim posljedice jer nisam htjela trpjeti.  Snosit ćete i vi za svoje ovisnosti, ne bojte se, neće vas zaobići.

Tužno je kad si s dvadeset godina popio više tableta nego netko u svojih sedamdeset, osamdeset. Tužno je kad pušiš kutiju i pol dnevno, ali ti je teško izdvojiti novac za članarinu u gradsku knjižnicu ili odvesti djecu na neki izlet.
Tužno je što nemaš vremena otići trčati ujutro pola sata jer si sinoć do 3 ujutro fejsala.
Tužno je što ni ne može biti bolje jer smo ipak ljudi, nesavršeni, nemogući, neizdržljivi, s tisuću mana. Na kraju krajeva, od nečega se i mora umrijeti. Ipak, u meni postoji trunčica nade da se svatko od nas može popraviti ako to istinski želi i ako je svjestan da je on zaseban svijet i kao takav može ga promijeniti. I ti možeš popiti šalicu kave manje i možeš preživjeti tu glavobolju. Nađi joj zamjenu. I ti što pretjeruješ sa slatkim i u čokoladi tražiš utjehu. Svi možemo smanjiti. Barem malo.

Nemojte čekati korizmu da se odreknete nečega ako to možete danas. Uostalom, sutra je ponedjeljak, a sve odluke kreću od ponedjeljka. Taman, imate sat vremena da dobro razmislite i donesete neku novu odluku za sebe. Kažu da je sve u glavi.

Želim vam manje kave, više smijeha, puno ljubavi i nimalo duhana! 

Mirna <3